BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Kako su sovjetska terenska vozila osvajala Južni pol

Kako su sovjetska terenska vozila osvajala Južni pol
27.02.2018. god.


Sovjetski Savez je imao svoju verziju američke „antarktičke snežne krstarice“. Ali ako je čuveni američkih džin potonuo u snegu, ruski polarni istraživači na ledenom kontinentu još uvek voze sovjetske „harkovčanke“. 

 

Pedesetih godina SSSR je zajedno sa drugim državama počeo aktivno da istražuje Antarktik. Sovjetski naučnici su preuzeli istočni deo kontinenta i 1956. godine pojavila se stanica Mirni. Za samo dve godine niklo je pet sovjetskih polarnih stanica.

Transport je bio veliki problem za sovjetske stručnjake, jer obični traktori i kamioni u ovim ledenim uslovima nisu funkcionisali. Bila su potrebna terenska vozila koja su u stanju da dođu do Južnog pola, što nije lak zadatak pošto je stanica Mirni bila udaljena 2 700 km.  

Bilo je potrebno vozilo koje će izdržati temperaturu od minus 70 stepeni Celzijusovih, koje će preći velike razdaljine po snegu i ledu, i biti privremeni dom i laboratorija naučnicima. Tako je nastao terenac „harkovčanka“.

„Harkovčanka“ je sovjetski odgovor američkoj „antarktičkoj snežnoj krstarici“ koja se pojavila 30-ih godina. Američko vozilo je bilo pravi dom na točkovima. Mislilo se da će krstarica dugi niz godina presecati Antarktik uzduž i popreko, ali prešla je samo 148 km i stala. Posada je morala zauvek da je napusti.

Novo sovjetsko vozilo je napravljeno na bazi teškog artiljerijskog traktora AT-T koji sa svoje strane potiče od tenka T-54. „Harkovčanka“ je mogla da vuče 70 tona tereta. U dužini je imala 8,5 metara, u širini 3,5 m, u visini 4 metra. Kretala se brzinom od 5 do 11 km na sat.

Salon vozila je imao površinu od 28 metara kvadratnih i sve potrebno za duga putovanja: sekciju za vozača i navigatora, laboratoriju, malu kuhinju, spavaću sobu za petoro, toalet, menzu.

Pet ovakvih vozila je dopremljeno na Antarktik pred kraj 1958. godine. Dogodine su se sovjetski polarni istraživači uputili na Južni pol. 27. septembra sve „harkovčanke“ su napustile stanicu Mirni i krenule na zapad. Konvoj je prošao kroz stanice Komsomoljskaja i Vostok.

2700 km puta, a posebno poslednjih 1253 km od stanice Vostok do Južnog pola, prošli su veoma teško: snežne oluje, nepoznata teritorija i opasne skrivene pukotine u ledu su mogle da budu fatalne. U svojim memoarima učesnici ove ekspedicije Nikolaj Grušinski i Aleksandar Dralkin su pisali: „Beskrajni snežni okean pred nama, a iza nas dva duboka traga koja su ostavila naša vozila. Prošli smo gde nikada nijedan čovek nije kročio. Mislili smo o tome da nas ti tragovi povezuju sa prijateljima koji su ostali na stanici Mirni. Napredujući prema polu, nismo osećali da smo usamljeni. Bili smo na stalnoj radio-vezi sa stanicama Mirni i Vostok i uvek smo znali šta se dešava na kopnu.“

26. decembra sovjetska ekspedicija je dospela na Južni pol gde ju je dočekao američki tim sa obližnje stanice Amundsen-Skot. Čitavo putovanje je trajalo 89 dana i nakon tri dana odmora na američkoj bazi, sovjetski naučnici su krenuli nazad.

Skoro 20 godina „habarovčanke“ su bile glavno sovjetsko prevozno sredstvo na Antarktiku  i povezivale su šest stanica na kontinentu. 1975. dizajnirana je naprednija „habarovčanka-2“. Ova su vozila i danas glavno prevozno sredstvo za članove ruske  polarne ekspedicije. Osamdesetih godina su se pojavili planovi za „habarovčanku-3“, ali nikada nisu realizovani zbog raspada SSSR.

Boris Jegorov,
Russia beyond



  • Izvor
  • foto: Tsy1980/Wikipedia / Russia beyond/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Međutim, kosmička pitanja i napori da se neutrališu pretnje koje se mogu pojaviti u svemirskoj sferi treba stalno da budu u centru pažnje vlade, istakao je ruski predsednik.


Lekari širom sveta redom upozoravaju na novu opasnu pandemiju. Ne, nije u pitanju nova varijanta koronavirusa (iako su respiratorni viusi i dalje veliki problem u mnogim Azijskim zemljama). Ovog...

Agencija ne želi da „druga pitanja“ ometaju orbitalno partnerstvo


Oleg Kononenko je sada proveo više vremena nego bilo ko drugi u orbiti

Vodonik je postao ključna reč u razgovorima o budućnosti transporta i smanjenju emisije štetnih gasova. Vozila na vodonik predstavljaju jedan od najvažnijih koraka ka održivoj i ekološki prihvatljivijoj mobilnosti...


Međunarodna svemirska stanica (ISS) predstavlja jedno od najvećih dostignuća ljudske tehnologije i saradnje na međunarodnom nivou. Ova laboratorija u orbiti Zemlje, smeštena u svemiru već više od dve decenije,...


Ostale novosti iz rubrike »